Prema ovoj odluci Orić je oslobođen svih navoda optužnice koji su ga prema komandnoj odgovornosti teretili za zločine počinjene na području Srebrenice i okolnih sela u periodu od decembra 1992. do marta 1993. godine.

Orić je prvostepenom presudom 30. juna 2006. godine proglašen krivim i osuđen na dvije godine zatvora jer “nije preduzeo mjere da spriječi ubistva i okrutan tretman prema grupi bosanskih Srba” koji su bili zadržani u zgradi stanice policije u Srebrenici od 27. decembra 1992. do 20. marta 1993. godine.

Nakon ove presude odbrana optuženoga i Tužilaštvo ICTY-a su uložili žalbe, te je Apelaciono vijeće ponovo pregledalo slučaj i donijelo odluku da prvostepeno sudsko vijeće nije imalo sve neophodne dokaze da osudi Orića po komandnoj odgovornosti.

Nijedan od navoda iz žalbe Tužilaštva nije uzet u obzir pri ponovnom izricanju presude.

Apelaciono vijeće je naglasilo da Međunarodni sud i njegova vijeća moraju donositi odluke “isključivo zasnovane na dokazima koje predstave obje strane”.

Nakon podizanja žalbe Apelaciono vijeće je izričito tražilo da Tužilaštvo ukaže na dodatne dokaze, ali to nije bilo urađeno.

U svojoj odluci Apelaciono vijeće je zaključilo, kao i prvostepeno, da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993. godine.

“Ipak, dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu. Krivična procedura zahtijeva dokaze izvan razumne sumnje o tome da je optuženi odgovoran za zločine”, zaključilo je Apelaciono vijeće.

U odluci također stoji da u slučaju kada se optuženi tereti prema komandnoj odgovornosti Tužilaštvo mora dokazati da njegovi podređeni snose krivičnu odgovornost i da je on znao “ili imao razlog da zna o njihovom kriminalnom ponašanju”.

“Vijeće nije utvrdilo nijedan od dva navedena osnovna elementa. Kada je od Tužilaštva traženo da iznese dokaze koji bi podržali ova dva elementa, nisu uspjeli ukazati na dokaze koji bi podržali odluku o krivici Nasera Orića”, navodi se u zaključku.

Tužilaštvo je dokazivalo da je u navedenom periodu Vojna policija, kojom je komandovao Naser Orić, držala u zatočeništvu grupu Srba u policijskoj stanici u Srebrenici, te u zgradi iza Općine. Dio zatočenika je zlostavljan, te su im nanesene smrtne povrede.

Tribunal u Haagu je 28. marta 2003. podigao optužnicu protiv Orića, koji je u pritvorsku jedinicu Scheveningen prebačen iz Sarajeva 11. aprila 2003. godine, nakon što se dobrovoljno predao.

Suđenje je počelo 6. oktobra 2004., a završilo se 10. aprila 2006. godine.

Kada je počelo suđenje, Tužilaštvo je, iznoseći uvodnu riječ, obećalo da će pokazati kako se Orić “od harizmatičnog 25-godišnjeg srebreničkog zapovjednika pretvorio u gospodara rata koji je bio opijen vlašću”. Također je najavilo da će dokazati kako je optuženi bio tvorac plana o protjerivanju Srba s područja općine Srebrenica. Sudsko vijeće ovo nije prihvatilo.

Tokom suđenja Oriću ispitano je 80 svjedoka i predočeno 1.639 materijalnih dokaza, saopćeno je iz Haškog suda.

Orić, jedini pripadnik Armije BiH iz Srebrenice kojem se sudilo u Haagu, prisustvovao je izricanju oslobađajuće presude u Haagu.

Fena